autoput

već sam pomalo i zaboravio

kojim su se ritmom najčešće

gibali tvoji bokovi

po tom našem

autoputu ljubavi

sjećam se

trešnje su cvjetale

u to vrijeme

dok si me kao voljela

izluđivala me

prozirno plava boja

tvojih očiju ,

a tvoj glas

dok vrišteći

zazivaš moje ime

zaustavljao bi vrijeme

i moje srce bi tada

prestajalo kucati

u tom trenutku

velikog praska.

volio sam taj osjećaj

totalnog bezvremenskog

ljubavnog ništavila

postojanja samo tebe i mene

u cijelom tom svemiru strasti

izgleda da me ovaj snijeg i zima

i pokoja čaša kuhanog vina

potakla da razmišljam o tebi

i nisam izgleda zaboravio ništa

možda nisam ni želio …zaboraviti