samoća

plaši me ova tišina

noć mi se prišuljala iza leđa

lagano na prstima.

osjećam njezin hladan dah na vratu .

ogavan dah samoće ,

jer opet te nema , opet sam sam.

nek je proklet dan što je pobjegao

uplašen crnilom noći.

i on me ostavio na cjedilu - samog,

kao i ti,

kao da to radite u dogovoru .

želite da poludim od samoće ,

i možda trunke tuge.

daj javi se samo da ti čujem glas

daj dođi otjeraj tamnu noć

svojim osmjehom dodirni me

zagrli me

pa nek se rastopim kao čokolada

toplinom tvojih bedara.

poljubi me u vrat.

lutaj usnama lagano amo tamo

onesposobi me vrelinom daha svoga

razbij me u komadiće i zgazi me

jer to ti ide tako dobro

majstor si u tome

dopustit ću ti sve  ….  jer sve je bolje od samoće