mogao sam noćas
dati komadić srca
za toplinu njenih bokova
tek neki nježan stih
u zamjenu za toplinu
njenog zagrljaja.
molila me
da joj napišem nešto nježno,
kako je krasna i mila
da je volim
da sam samo njen.
no nisam htio lagati
i nju i sebe
jer ja sam svu ljubav
već poklonio tebi
i svi moji stihovi me odaju
jer ti si u svakom od njih
pustih je nek ode
pijanim ,mokrim ulicama
nek joj kiša
ispere tugu s lica
i njegove tragove
iz njene duše
nek sama gužva plahte
svojih bolnih siječanja
u postelji
neostvarenih snova
Nema komentara:
Objavi komentar