psi su zavijali nekako tužno
na mjesec
koji se sakrio iza oblaka
samo je vjetar šetao s lišćem
potpuno praznim ulicama
već odavno usnulog grada
i noćas ćeš doći
kao i nebrojenih noći prije ove
tamom sakrivena
u pelerini od mojih strahova istkanoj
uvući ćeš mi se u sobu
kroz namjerno otškrinuti prozor
tvoj miris već poznajem dobro
prožet je mirisom mojim.
tijelo mi vapi za tobom
i cijele noći
ti me lomiš kao kredu , u prah,
svojim dodirima i poljupcima.
ali prije no što sunce
zaviri u sobu
nježno me ugrizeš u vrat
gaseći žeđ krvlju mojom.
brzo nestaješ u noći
a ja i ove stihove posvećene tebi
napisah krvlju svojom
samo da te miris njihov
opet k meni dovede
Nema komentara:
Objavi komentar